Problematika droga

1. PREVENCIJA

Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je razina “filtra” koji se primjenjuju za pripisivanje rizika. Za univerzalnu prevenciju, filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik). Za selektivnu prevenciju, filtri su socijalni i demografski pokazatelji povezani uglavnom s grupama: marginalizirane etničke manjine, mladi u depriviranim okruženjima, mladi prijestupnici, rizične obitelji, dakle prilično “sirov” filtar. Za indiciranu prevenciju, pak, rizični pojedinci trebaju imati “dijagnozu”, dakle rizično stanje određeno od stručnjaka, npr. Poremećaj pažnje/Hiperaktivni poremećaj (ADHD).

Definicije

Medicinski institut (IOM – www.iom.edu) je 1994. predložio novu klasifikaciju prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji koncept primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Glavni princip IOM klasifikacije je ciljati skupine prema pretpostavci rizika za zlouporabu droga, jer se na navedenoj podjeli zasniva i spektar intervencija.

Preventivne aktivnosti usmjerene na okolinske čimbenike

U praksi, aktivnosti univerzalne prevencije usmjerene su na legalna sredstva ovisnosti (alkohol, duhan i sl.) i ilegalne droge zajedno, a mjere usmjerene isključivo prema ilegalnim drogama su vrlo rijetke. Glavni cilj takve prevencije je uglavnom sprječavanje ili odgađanje početka uzimanja legalnih sredstava ovisnosti, jer njihovo ranije ili pojačano uzimanje je najznačajniji faktor rizika za kasnije uzimanje i probleme s ilegalnim drogama. Upotreba duhana i alkohola znatno ovisi o kulturi i normama društva, prihvatljivosti uzimanja i dostupnosti određene tvari.

Slijedom navedenog, strategije okruženja podrazumijevaju preventivne mjere koje djeluju na razini socijalnih, službenih i kulturnih normi koje su u vezi s alkoholom, duhanom i također kanabisom. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.

Univerzalna prevencija

Univerzalna prevencija usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo). Cilj joj je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Programi univerzalne prevencije su namijenjeni velikim grupama bez prethodnog utvrđivanja stanja mogućeg rizika zlouporabe. Svi članovi populacije imaju jednak generalni rizik za zlouporabu, iako rizik može znatno varirati među pojedincima.

Selektivna prevencija

Selektivna prevencija usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima. Vodeća prednost usmjeravanja na rizične skupine je ta što one već postoje i jasno su identificirane, međutim, pri ovim intervencija potreban je poseban napor kako bi se izbjegla stigmatizacija te kako bi se implementirala preventivna strategija koja će dovesti do poželjnih rezultata.

Indicirana prevencija

Indicirana prevencija je usmjerena na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl) ili, uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost), te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima. Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno biti sprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjila učestalost i spriječilo “opasno” uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).

Strategije okruženja

Strategije okruženja su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, fizičkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga.

Ovo stajalište uzima u obzir činjenicu kako pojedinci ne započinju sa zlouporabom tvari isključivo na temelju individualnih karakteristika. Točnije, oni su pod utjecajem niza složenih čimbenika u okolini, poput onog što okolina smatra normalnim, očekivanja ili prihvaćanja u zajednici u kojoj žive, pravila i zakoni njihove države, javne poruke kojima su izloženi, dostupnost alkohola, duhana i ilegalnih droga. Zbog toga što se zlouporaba droga promatra kao rezultat cjelokupnog sistema, logično je da strategije okruženja ciljaju na zajednicu općenito.

U stvarnosti, strategije okruženja često uključuju nepopularne komponente, kao što su kontrola tržišta ili prisilne mjere (reguliranje dobne granice, ograničenja i zabrane u svezi duhana). One, dakle, zbog svojeg “izazivanja” kulturnih ograničenja imaju važnu mogućnost za društvenu raspravu u cilju razumijevanje društva i javnog zdravstva.

Konzumacija droga kao ponašanje je neovisno o legalnom statusu tvari i gotovo sve mjere prevencije u Europi navedeno uzimaju u obzir kada pokrivaju legalne i ilegalne tvari u preventivnim mjerama. Strategije okruženja – bez obzira što se pretežno usmjeravaju na legalna sredstva ovisnosti – su važne zbog cijelog djelokruga prevencije, budući da je u mnogim zemljama rano i rasprostranjeno uzimanje alkohola i cigareta povezano s uzimanjem ilegalnih droga.

Mnoge strategije okruženja su uključene na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.

Strategije okruženja Univerzalna prevencija Selektivna prevencija Indicirana prevencija
Škola Primjeri:

politika škole, promicanje zdravog načina života, školsko okruženje

Primjeri:

mjere usmjerene na djecu rane školske dobi (npr. prva četiri razreda osnovne škole)

Primjeri:

Intervencije za učenike s poteškoćama u učenju i školovanju, socijalni problemi, djeca koja su obveznici ali ne pohađaju školu

Primjeri:

Intervencije za učenike s ADHD

Zajednica Primjer:

mjere i propisi vezani uz duhan i alkohol (novčane kazne, zabrane i ograničenja reklamiranja), norme zajednice prema legalnim sredstvima ovisnosti, kanabisu i asocijalnom ponašanju

Primjer:

intervencije za mlade u programima slobodnog vremena, općim programima izvan škole, u sportskim klubovima, klubovima za mlade

Primjeri:

Intervencije za mlade prijestupnike, one koji odlaze u klubove, etničke skupine, problematična susjedstva, mladi koji eksperimentiraju s drogama

Primjer:

praćenje intervencija prema pedijatrijskim pacijentima sa npr. ADHD sindromom

Lokalna zajednica:

obitelj

Primjer:

način edukacije (laissez-faire, autoritativan, autoritaran)

Primjer:

intervencije prema obiteljima općenito

Primjer:

intervencije prema rizičnim obiteljima

Primjer:

pomoć rizičnim obiteljima i djeci

2. SMANJENJE ŠTETE (HARM REDUCTION)

Politika smanjenja štete se primarno bavi smanjenjem štete koja nastaje kao posljedica zlouporabe droga, ovisnosti i rizičnog načina života. U prvom se redu pod time podrazumijeva sprječavanje širenja zaraznih bolesti: hepatitisa B, hepatitisa C, HIV-a i AIDS-a, djelatnostima koje su organizirane kao besplatne i anonimne podjele šprica i igala za intravenske ovisnike, zaprimanje i uništavanje upotrijebljenih šprica i igala, dijeljenje kondoma, informativnih materijala, savjetovanje usmjereno na promjene mišljenja i navika ciljanje populacije. Početke takvih programa nalazimo u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj prije tridesetak godina, da bi danas postojali u gotovo svim zemljama svijeta i uvijek je suprotstavljen klasičnoj restriktivnoj politici o drogama.
Strategija za droge EU (2005. -2012.) je usmjerena na smanjenje štete povezane s uporabom droga prema zdravstvu i društvu kao glavnim objektima i koja potiče nacionalno djelovanje koje naglašava smanjenje zaraznih bolesti i smrti povezane s uporabom droga. Akcijski plan za droge EU (2009.–2012.) kao osnovni cilj određuje smanjenje društvene i zdravstvene štete. Ciljevi definirani u Akcijskom planu kao smjernice državama članicama uključuju prevenciju zdravstvenog rizika povezanog s uzimanjem droge, odgovarajuću dostupnost i pristupačnost učinkovitih usluga smanjenja štete koji su već istaknuti u Vijeću Preporuke prevencije i smanjenja štete na zdravlje koji ovisnost o drogama uzrokuje na zdravlje ovisnika.
Programi smanjenja štete u Republici Hrvatskoj su započeli s radom 1996. kada je hrvatski Sabor prihvatio „harm reduction“ djelatnosti kao sastavni dio nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga i kada je prvi program smanjenja štete započeo s radom u Splitu pri udruzi “Help”. Godine 1998. Crveni križ počinje sa programima smanjenja štete u Zagrebu, Zadru i Puli, a udruga “Terra” 1999. godine u Rijeci. Danas četiri nevladine organizacije (Help, Terra, Let, Institut) i jedna institucija (Hrvatski Crveni križ) u Hrvatskoj provode programe smanjenja štete.

3. LIJEČENJE

Osiguranje dostupnosti liječenja ovisnosti poseban je cilj EU Strategije za droge (2006. – 2012). Isto tako, u svim državama članicama, liječenje je ključan element nacionalnih strategija za droge na području zahtjeva za smanjenjem ilegalnih droga. Zadatak EMCDDA je podržati države članice i Europsku komisiju u evaluaciji EU Akcijskog plana prateći i izvještavajući o liječenju ovisnosti o drogama u smislu organizacije, obilježja, dostupnosti liječenje u EU.
Posljednji “Pregled liječenja ovisnosti o drogama i raspoloživosti istog” (uključujući i resocijalizaciju) dostupan je za 30 zemalja – 27 država članica EU, Norveške kao članice EMCDDA-a te Hrvatske i Turske kao zemalja kandidata. Pregled se sastoji od četiri glavna dijela:

  • opis nacionalnog konteksta, npr. cjelokupni sustav liječenja i organizacija istog
  • dostupnost “drug free” liječenja uključujući i pregled usluga koje se pružaju
  • sažet pregled korištene supstitucijske terapije i informacije o dostupnosti
  • definicije najvažnijih termina

Pregled je temeljen na podatcima prikupljenim iz standardnih tabela o liječenju i nacionalnih izvješća, koja su izrađena uz pomoć Reitox nacionalnih informacijskih jedinica za droge.

4. SOCIJALNA REINTEGRACIJA

Socijalna reintegracija je intervencija koja pomaže integrirati ovisnike u društvo kroz obrazovanje, zapošljavanje ili stanovanje. Tradicionalno, socijalna reintegracija je promatrana kao niz mjera koje se poduzimaju nakon (uspješno) završenog procesa liječenja, ali se u zadnje vrijeme sve više promatra kao intervencija koja se može primijeniti u bilo kojoj fazi liječenja. Socijalna reintegracija je također napredovala posljednjih desetljeća, no očito ipak ostaje intervencija u koju se ulažu skromna sredstva iz čega proizlazi i njena slaba raširenost.

Krajnji cilj ovog područja rada je praćenje socijalne reintegracije u svrhu poboljšanja evaluacije ovakvih mjera u državama članicama EU. U svrhu istraživanja ovog pitanja realizirani su brojni prateći projekti, koji su dio evaluacije posljednjeg EU Akcijskog plana za droge (2005 – 2008).

5. PREVENCIJA KRIMINALITETA POVEZANIH S DROGOM

Sama povezanost ilegalnih droga i kriminala nije dovoljna da se donese zaključak kako ilegalne droge uzrokuju kriminal. Prema kvalitativnom istraživanju provedenom u EU (EMCDDA-QED) postoji malo dokaza o kriminalitetu kao posljedici među velikom populacijom povremenih konzumenata droga. Suprotno tome, gotovo je uvijek prepoznata veza između “teških” ovisnika i siromaštva, prostitucije i kriminala.

Zatvori uglavnom nemaju učinka u rehabilitaciji, a mogu i pogoršati štetu nastalu uzimanjem droga, koja se zatim može proširiti u zajednici izvan zatvora. Tu je i negativan učinak koji uhićenje i zatvaranje ovisnika ima na njihovo kasnije zapošljavanje, što pridonosi recidivu kriminalnog ponašanja. Slijedom navedenog, ali i drugih negativnosti, razvijani su učinkovitiji načini rada s konzumentima droga koji su počinili kaznena djela.

Postoje pokazatelji kako provedba alternativnih mjera umjesto kazni zatvora ima pozitivan učinak u smanjenju kriminaliteta. Ciljevi alternativnih mjera se razlikuju, ali u osnovi postoje dva zajednička:

  1. smanjiti troškove pravosuđa, kao i nepotrebne kriminalizacije u slučaju prekršaja
  2. prisiliti teške ovisnike uključene u kriminal da prihvate odgovarajući tretman

Izvan pravosudnog sustava, mjere univerzalne prevencije kao i programi tretmana i rehabilitacije mogu smanjiti kriminalitet povezan s drogama. Mjere univerzalne prevencije mnogu imati pozitivne učinke na socijalno funkcioniranje, uključujući i kriminalno ponašanje. Postoji dokaz da programi liječenja, koji smanjuju uporabu drogu, uglavnom smanjuju i kriminalno ponašanje.

6. SMANJENJE PONUDE DROGA

Mjere usmjerene prema smanjenju ponude droga mogu se podijeliti na tri glavna područja:

  • mjere usmjerene na suzbijanje ponude droga
  • mjere usmjerene na suzbijanje ilegalnih tokova kemijskih prekursora
  • mjere usmjerene na suzbijanje pranja novca
  • Sukladno EU Akcijskom planu za droge (2009-2012), provedene su brojne aktivnosti povezane s dva posebna cilja:
  • smanjenje dostupnosti ilegalnih droga
  • smanjenje pranja novca i nelegalne trgovine prekursora

7. BATERIJA EVALUACIJSKIH INSTRUMENATA (EIB)

Baterija evaluacijskih instrumenata EMCDDA-a (EIB – Evaluation Instrument bank) sadrži pohranjene instrumente u svrhu poticanja provedbe evaluacije i preventivnih programa i programa liječenja, te pružanja pomoći standardiziranju i upotrebi pouzdanih metoda na europskoj razini. EIB se redovito nadograđuje i trenutno sadrži 170 evaluacijskih instrumenata s područja liječenja i 70 instrumenata s područja prevencije, te je preveden na 19 jezika.

8. EDDRA

EDDRA (The Exchange on drug demand reduction action) je višejezični online informacijski sustav za prikupljanje informacija o najboljim praksama EU.
Utemeljena 1996., EDDRA osigurava detaljni pregled evaluacije programa prevencije, liječenja i smanjenja štete u EU, te promiče razmjenu stručnih mišljenja i iskustva “iz prve ruke”. EDDRA je zamišljena kao pomoć stručnjacima i tijelima zaduženim za izradu politike u planiranju i uvođenju visoko kvalitetnih intervencija kao odgovor na problematiku droga.

Nudi mogućnost pretraživanja prema zemlji, jeziku, tematici i ciljanoj skupini. EDDRA je jedan od osnovnih zadataka Reitoxa i sve nacionalne informacijske jedinice za droge šalju projekte i programe u EDDRU.